Opis: Peronospora se pojavljuje na svim organima loze. Najkarakterističniji simptomi javljaju se na lišću, cvjetovima i grozdovima. Na lišću se prvi znaci pokazuju u vidu lako prozirnih pjega, zvanih "uljaste pjege". U okvirima tih pjega, s naličja, stvara se, kad je vrijeme vlažno, bjeličasta paperjasta prevlaka, koja predstavlja najkarakterističniji simptom peronospore. Kod kasnijih zaraza, na starijem lišću, pjege su poligonalnog oblika, također s bjeličastom prevlakom s naličja. Zaražena cvast pokriva se dijelom ili u cjelosti, bjeličastim paperjem da bi ubrzo zatim oboljeli dijelovi dobili mrku boju i sasušili se. Na grozdovima se bolest ispoljava od zametanja pa do šaranja bobica. Napadnute mlade bobice, kao i njihove peteljke, pokrivaju se bjeličastim paperjem. Kasnije zaražene bobice, u fazi šarka, dobivaju prvo plavičastu a zatim mrku boju, smežuravaju se i sasušuju, bez pojave karakterističnog paperja na površini.

Štetnost: Peronospora je bolest američkog porijekla. U Europu (Francusku) je prenesena oko 1874. godine. U našoj je zemlji zapažena u nekim hrvatskim vinogorjima 1882. Bolest spada među najštetnije u vinogradarstvu čitavog svijeta. Svake godine, u našoj kao i u ostalim zemljama, nanosi osjetne gubitke, a u godinama peronospore može i pored primjene zaštitnih mjera upropastiti najveći dio berbe. I ozbiljno iscrpiti lozu uslijed masovnog uništavanja lišća.

peronospora na vrhovima

peronospora sa donje strane lista

Biologija: Peronospora izaziva parazitna gljiva u čijem razvojnom ciklusu postoje: vegetativni organ - micelija i dva reproduktivna stadija: bespolni konidiji i polni oospore (zimske spore). Oospore se razvijaju u lisnom tkivu; najčešće u okviru onih poligonalnih pjega. Prezimljuju u otpalom lišću i u proljeće, kad srednja dnevna temperatura dostigne 11°C i kada nastane dulji kišni period s najmanje 10 mm oborina, klijaju stvarajući jednu krupnu sporu - makrokonidiju, iz koje se oslobađaju zoospore. Zoospore prenesene kapima kiše na prizemno vlažno lišće loze ostvaruju primarne zaraze. Neko vrijeme nakon zaraze, na lišću se javljaju uljaste pjege. Vrijeme koje protekne između zaraza i pojave uljastih pjega označava se kao period inkubacije. Duljina ovog perioda ovisi o visini temperature i kreće se u našim krajevima u svibnju i lipnju obično 7-14 dana. Po isteku inkubacije stvaraju se, ako je vrijeme vlažno, konidije koje izbijaju na razgrananim konidioforima kroz puči, stvaraju bjeličastu paperjastu prevlaku s naličja uljastih pjega. Konidije vrše sekundarne zaraze, pod uvjetom da se nađu u kapi kiše ili rose, kad je temperatura iznad 13°C. Poslije novog perioda inkubacije pojavljuje se druga generacija konidija i to se tako ponavlja u toku čitave vegetacije vinove loze. Zastoj u razvoju parazita i širenju bolesti nastaje jedino u periodima suhog, beskišnog vremena.

Mjere suzbijanja: Kao jedini uspješan način borbe protiv peronospore smatra se pravovremena primjena posebnih preventivnih kemijskih sredstava. Za preventivno suzbijanje peronospore koristi se fungicid bordoška juha, te tvornički fungicidi na bazi bakrenog oksiklorida ili hidroksida, ili u kombinaciji s organskim fungicidima (na bazi cineba, propineba, mankozebam metirama, kaptana, folpeta, ditianona, diklofluanida, cimoksalina, metalaksila, fosetila, oksadiksila, benalksila,…). Neki organski fungicidi su sistemičnog djelovanja te mogu kurativno djelovati, ali i oni samo mogu zaustaviti razvoj peronospore. Dakle, peronospora se može spriječiti, ali se ne može liječiti.

Najpogodniji trenutak, kada treba pristupiti zaštiti loze, može sigurno utvrditi jedino dobro organizirana prognoza - antiperonosporna služba.